u potrazi za izgubljenim prostorom

04.11.2006., subota

mislim da mi je neko provalija u blog

ili je to nešto šta ima veze sa danom mrtvih ili???
kako bi vi to objasnili, ja pojma nemam

31.10.2006., utorak

bez ideala, molim

ali to je ionako stvar drugih više nego mene..
uglavnom dobre stvari me plaše..optimizam mi ne leži valjda jer imam prevelika očekivanja u životu (odakle mi?)..ne želim se ureć (nisam praznovjerna osim ponekad)
aha zapravo se radi o poslu..
pa..pristojan je, ok, u redu,radim doma, dobra plaća,učim..
al kad znate da ste talentirani za nešto više i prosječnost vam ne paše ali nemate odakle počet?znate?ne?
fizički život predodređen za skrašavanje, kredite i mane koje ga dodatno otežavaju..
a jednostavno ne leži..
a san koji me svaki dan muči..san o tome da budem ono ko jesam..
iznad smeća koje moram bacit na putu gore i rizika od kojih imam puno za izgubit..
neću vas pitat koji bi nego koji ste odabrali?
znam da dosad nisam uspjevala dobit posao jer osim šta sam tražila na krivim mjestima nisam nikako mogla sakrit želju za nečim kreativnijim od sređivanja nečeg šta mi je jednostavno loše..
Ali..definitivno nemam para da radim ono šta želim, definitivno sam u krivom gradu za to, definitivni ne gazim ljude..
eto valjda cu morat sporijim putem..dok mi ne dopizdi..zasad je dobro..je li dobro dovoljno?
nemojmo zaboravit da sam rođena na isti datum ko ivana orleanska,šta god to značilo

28.10.2006., subota

bez ideala, molim

a kako se vi osjećate kad ste bolesni?
nakon par dana depresije, glavobolje i smrzavanja palo mi je na pamet da probam sa toplomjerom..
i to je bilo to..
viroza me opizdila i probudila neke stare priče..
s obzirom na burne reakcije, samo da vam objasnim da je od našeg zadnjeg viđenja prošlo jedno 2 godine..i da nema baš puno smisla jedno takvo prijateljstvo..
ni zbog ponosa, ni laskanja, on je bio samo neka vrsta srodne duše..
i neću više o tome, bilo jednom davno..
nisam spomenula da već par dana radim?
e pa znam da uvik pričam o lošim stvarima, već su mi rekli da uvik grintam,je gnjavaža je slažem se al ne mogu si pomoć..zaliven
pokušavam se definirat ko osobu koja u životu ne želi pristajat na manje..iako bi moja povijest kojiput mogla rec suprotno..
zapravo se mrzim definirat uopće, uvik imam osjećaj da si opredjeljivanjem uskraćujem neke dobre stvari, pod cjenu da ispadnem beskarakterna..
ali to je ionako stvar drugih više nego mene..
uglavnom dobre stvari me plaše..optimizam mi ne leži valjda jer imam prevelika očekivanja u životu (odakle mi?)..ne želim se ureć (nisam praznovjerna osim ponekad)
aha zapravo se radi o poslu..
pa..pristojan je, ok, u redu,radim doma, dobra plaća,učim..
al kad znate da ste talentirani za nešto više i prosječnost vam ne paše ali nemate odakle počet?znate?ne?
fizički život predodređen za skrašavanje, kredite i mane koje ga dodatno otežavaju..
a jednostavno ne leži..
a san koji me svaki dan muči..san o tome da budem ono ko jesam..
iznad smeća koje moram bacit na putu gore i rizika od kojih imam puno za izgubit..
neću vas pitat koji bi nego koji ste odabrali?
znam da dosad nisam uspjevala dobit posao jer osim šta sam tražila na krivim mjestima nisam nikako mogla sakrit želju za nečim kreativnijim od sređivanja nečeg šta mi je jednostavno loše..
Ali..definitivno nemam para da radim ono šta želim, definitivno sam u krivom gradu za to, definitivni ne gazim ljude..
eto valjda cu morat sporijim putem..dok mi ne dopizdi..zasad je dobro..je li dobro dovoljno?
nemojmo zaboravit da sam rođena na isti datum ko ivana orleanska,šta god to značilo



19.10.2006., četvrtak

dan nakon jučer(danas)

i eto nakon šta sam ispraznila svoje patnje na vama u sitne sate(zna li neko zasto se tako zovu?) moj
život se opet vratijo u normalu..
palo mi je napamet da izbrišem post od jučer al ne dam sebi gušta a ionako ga niko nije pročitao pa ako vam slučajno padne na pamet potvrdite mi još jedno u kojoj mjeri sam sjebana..
Prijatelju se nisam još uvik javila još uvik se borim sa smislom (čemu služe prijatelji) vidit ću sutra uostalom..
kad kroz snove probavim danasnji dan..
Izbjegavam Lanegana i Waitsa i lambchop do daljnejga
Eto nakon pauze, dragi imaginarni prijatelji dajem sama sebi dobrodošlicu i vama isto i dalje neću jer mrzim svečanosti otvaranja.
Ili re-otvaranja
(Nisam bila na nikakvom duhovnom putovanju na kojem sam se promjenila iznutra, samo sam malo sredjivala dojmove) mouthwash

Prijatelj

Pa šta ako me je cijelo vrijeme pokušava skuvat, bio mi je prijatelj..
Da nije bilo nešto tako neprivlacno u njemu mozda bi bio i nesto drugo..
Ne znam šta je to bilo možda jednostavno njegov način, možda mi je bio sličniji nego sam mogla prihvatit takvu sliku o sebi.
To je bilo vrijeme kad sam toliko idealizirala dabu koji je bio jako daleko i kojeg nisam vidila jako dugo pa druge nisam ni vidila..Pa i nisam imala šta za vidit..
Vjerovatno ni ne postoji savršen muškarac za mene ko bi uopće moga imat toliku količinu ljubavi i ne ic mi na živce?
Exex cimerica mi je govorila da je zaljubljen u mene al mi je to bilo smjesno znajuci koliko se okrece za drugima i s kojima je bio i kakve su bile..i kakav je bio njegov tip sta definitivno nisam ja..
Proslo je par godisnjih doba, ispita, ruckova u menzi, kava kod njega posli ručkova, gledanja kasnih filmova, pijanstava koja bi redovito zavrsavala njegovim smjesnim upadima kojima bi se smijali i ne bi ih vise spomenuli.. onda je otisao..vratijo se doma..jednostavno nestao..
Ma bilo je tu par mejlova koji su bili super formalni i kratki, cak bi poslala 3 recenice samo da bi mi uzvratijo (nikad ne bi dobila odgovora na duge)..i onda mu nisam vise odgovorila.
Sve mi je to bilo glupo kakvog smisla ima crno na bijelo sa nekim za koga sam mislila da me jedini razumi
Od zadnje 3 recenice je proslo cijelo proljece i ljeto, sjetila bi ga se katkad al bi mi brzo proslo..
I eto jeseni, najbolje vrijeme za slusat Lanegana ali kad god ga cujem sjetim se njega i ratsuzim..
Mozda je njemu sve to bilo samo jedan neuspjeh, jos jedna prijateljica koju nije moga imat, samo jedan od događaja al ja sam njega sanjala sinoc..
Bili smo u mom studentskom stanu skupa s mojom exex cimericom i pili gin i bio mi je toliko stran i dalek nije mi se smijao ka uvik i pocela sam plakat i probudila sam se plačući i nije ga vise bilo..
Samo sam tila da je još tu, pomisao da se pojebemo mi je bila najdraza na svijetu samo da je tu..
Okrenula sam se i pomislila kako cu mu ujutro napisat 3 recenice o tome kako mi je zao sta mu nisam nikad rekla da mi je bio najbolji prijatelj i nadala se da cu ga opet vidit kad zaspem al njega vise nije bilo..i sve je potonulo i sve sam zaboravila..
Sad je to vec bilo neko drugo jutro i mejl nisam napisala, sve se vratilo u normalu al mi uzasno fali.
Slusala sam i Lanegana al kakvog smisla ima rec nesto tako nekome koga vjerovatno necu vise nikad vidit..Bili smo cudni zajedno i sve te stvari su bile toliko banalne al njegova tuga je bila ista ko moja..
Znam da kad pricam ljudima o stvarima da misle kako i nisu toliko strasne, pa i nisu, ali on ih je osjeca i sam..Idem i na kave i gledam filmove i pijem ali s njim je uvijek bilo manje usamljeno..
Njegova kava bi izljecila sve


<< Arhiva >>

Free Web Counter
Get a Free Web Counter